Väinämöinen je odlučio potražiti ženu. Veliki nebeski orao ponese ga preko mora, ali ga vjetrovi toliko izudaraju i protresu da je bio potpuno iscrpljen. Dugo je tako ležao na zemlji tugujući za predjelima koje je ostavio iza sebe. Na kraju je glasno zaplakao.

Njegov plač čula je ružna i zla vještica, gospodarica Sjevera. Väinämöinen joj ponudi zlata i srebra, ali se ona time nije zadovoljila, nego je od njega zatražila Sampo - mlin obilja.

Väinämöinen je bio zbunjen i pokušavao se pravdati da ne postoji materijal od kojeg bi se izradio čudnovati mlin obilja. Stara vještica ponudi mu pera labuđa, kravlje mlijeko, zrnje ječma i ovčju vunu.

Na kraju mu vještica obeća i svoju kćer za ženu. Ta ponuda zagolica srce Väinämöinena, pa on pristane, ali uz uvjet da mu u poslu pomogne kovač imena Ilmarinen.

Väinämöinen je uz pomoć kovača napravio čudnovati mlin obilja - Sampo. Na jednoj strani Sampa bio je mlin za žito, na drugoj mlin za sol, a na trećoj mlin koji je proizvodio zlato.

Vještica je bila zadovoljna učinjenim te je zaključala čudnovati mlin iza devet brava i obavila ga čarolijom koja ga je učvrstila u tlo. No, nije održala svoje obećanje do kraja. Mladića i njegovog pomoćnika poslala je natrag u bakrenom brodu, ali bez svojih kćeri.

Njih dvojica se odlučiše na osvetu te potraže pomoć svojeg prijatelja Lemminkainena. Sva trojica vrate se ponovno na sjever gdje Väinämöinen zasvira lijepu i ugodnu melodiju na svojoj svirali koja se nazivala kantela.

Ta melodija uspava vješticu, a oni otvore svih devet lokota. Ilmarinen namaže lokote maslacem da ne škripe tijekom otvaranja, a Lemminkainen pokuša osloboditi Sampo.

No, čarobno korijenje nije htjelo popustiti i osloboditi mlin pa su mladići potražili pomoć sjevernog goveda i pluga. Oni prerezaše korijenje i mlin je napokon bio slobodan. Trojica prijatelja osvetnika potajno nestanu s mlinom jedreći natrag kući.

Jedan od njih od veselja počne snažno i glasno pjevati, što probudi uspavanu vješticu. Ona pozove svoju prijateljicu Maglu da svojim moćima spriječi mladiće u bijegu. Oni se oslobodiše magle, a vještica pozove čudovišnog kita iz dubina, ali Väinämöinen zapjeva milozvučno pa njegova pjesma smiri kita i vrati ga u dubine.

Vještica zatim zazove Starca na nebesima da podigne oluju. Dok su se tako trojica prijatelja trudila da svoj brod održe na uzburkanom i olujnom moru, ona ih napadne sa svog broda. Väinämöinen baci u more komad kresiva koje u dodiru s hladnim morem nabuja i pretvori se u hrid na koju se nasuče vještičin brod.

Bijesna vještica tada na svoje noge pričvrsti oštre kandže, od olupine svog broda načini krila, a od njegova kormila rep te se pretvori u moćnog i velikog orla. Väinämöinen ju tada snažno udari veslom i ona padne u more, ali tijekom pada dohvati mlin i povuče ga sa sobom na dno. Udarom o morsku površinu on se raspadne na tisuću komada.

Jedan komadić ostao je vještici. Ostale razbijene komadiće Väinämöinen je razdijelio dobrim ljudima. Ipak, jedan dio nije nikada pronađen. Bio je to onaj dio mlina koji je služio za proizvodnju soli. Tako još i danas na dnu mora počiva čarobni dio mlina Sampo i neumorno melje sol. Zato su vode finskih mora tako slane.

Učenici:

Petra Petek, Petra jambrešić, Luka Jambrešić, Eva Makek, Tin Petek, Fran Ratkajec, Lana Petek, Andreja Petek, Lana Angela Gašpar, Tea Posavec, Robert Posavec, Goran Mulavdić i Darko Somek.

Učiteljica:

Mira Petek