Lutao vuk šumom. Bio je strašno gladan. Kad odjednom naleti na lavicu. Koja je bila puno gladnija od njega.

"Jao sad sam gotov".

Prođe nekoliko trenutaka koji su jadnom vuku izgledali dugi kao vječnosti.

Međutim, ne desi se ono čega se vuk plašio. Oprezno otvori jedno oko i ugleda mazgu kako pase travu, između njega i lavice.

"Uh, spašen sam".

"Možda ću moći nekako da se nagodim s njom".

Namignu lavici koja shvati i uzvrati mu na isti način. Oba grabljiva se približiše mazgi.

"Ko si ti? Odakle dolaziš".

"Ne znam. Moja mama kaže da sam toliko glupa da nikad neću naučiti svoje ime".