
Autori i ilustratori višejezične Zimske bajke su :
2. i 4. razred OŠ Hinka Juhna Podgorač
učiteljica Ljubica Đurić
2. razred OŠ-SE "Giuseppina Martinuzzi", Pula-Pola,
učiteljica Petra Rajh
2. razred OŠ "20.oktobar", Sivac, učiteljica Biljana Bajčetić
Produženi boravak OŠ "Miloš Crnjanski", Hrtkovci
učiteljica Valerija Grdić
Privatna osnovna škola "Tvrđava", Petrovaradin,
učiteljica Katarina Marković


Jedne zimske noći pas Lujo lutao je ulicama grada. Badnja je večer. Vani je hladno i svi su u kućama. Dječica jedva čekaju ponoć i dolazak Djeda Božićnjaka. Lujo pomisli kako bi bilo lijepo gricnuti nešto fino. Nije jeo cijeli dan.










Prolazio je pokraj kuća i gledao kroz prozor obitelji koje jedu za stolom na kojem je puno hrane. Lujo je pomislio kako bi bilo lijepo živjeti kod jedne takve obitelji











Njuškajući oko jedne obične, siromašne kuće, začuo je dječje glasove. U tom trenutku djevojčica Tina i dječak Tin izašli su van vidjeti prvi snijeg. Jedva su dočekali igrati se s malim, čarobnim pahuljicama koje su se svjetlucale na mjesečini. Tina i Tin, veselo su skakali i hvatali prve zimske pahulje, sve dok se Tina nije spotaknula o nešto neobično. Okrenula se i primjetila malog sivog čupavog psa.
Tin, pogledaj, mali pas! Uzviknula je Tina. Jadničak, sigurno je gladan, promrmlja Tin. Hej, a da mu donesemo malo kruha, kaže Tina. Ne znam, moramo pitati mamu. Znaš da i mi nemamo puno. Mama je od zadnjeg brašna ispekla kruh za Božić, tužno će Tin.

Pas Lujo sjedio je i gledao dječicu svojim tužnim okicama. Tina je ushićeno utrčala u kuću i viknula: Mama, mama, dođi brzo van da vidiš kakvo iznenađenje imamo. Uhvativši mamu za ruku, brzo su istrčale van, a tamo se Tin valjao u snijegu sa Lujom. Ulicom se širio najljepši dječji smijeh i lavež razdraganog psa. Mama je bila sretna što vidi svoju djecu veselu i nasmijanu. Poželjela je da im omogući da zadrže psa ali je znala da je to nemoguće. Imali su tek toliko hrane da pojedu još par obroka. Moralo bi se desiti neko čudo da ga zadrže.








Tin i Tina su odlučili da podijele sa psićem Lujom svoj večernji obrok. Nisu mogli gledati u njegove tužne okice. Veselo je mahao repom i nježno uzimao zalogaje sa njihovih promrzlih ručica. Svojim toplim dahom pokušavao ih je ugrijati, ali na ovoj hladnoj zimi i snijegu to je bilo gotovo nemoguće.


Ostavili su mu ispod stubišta svoje kuće neku staru prostirku da ne spava na goloj zemlji. Zagrlili ga i ušli u kuću jer majka nije dozvoljavala životinje u kući.






Šali li se netko s nama? Da nije neka greška?” A pas Lujo je veselo mahao repom i gurao njušku k njima
Sljedeće jutro kada su otvorili vrata, dočekala ih je pletena košara prepuna mirisne i ukusne hrane. Začuđeno su gledali u košaru i pitali se “Što je sad to?

A onda se dogodilo nešto neočekivano. Nije prošlo ni sat vremena otkako su se djeca zaljubila u malog psa i uveli ga unutra da se utopi na kratko, a neko je snažno pokucao na vrata. Djeca su odmah pomislila da je to Djed Božićnjak
U kuću su nervozno ušla dva starija čovjeka. Jedan s okruglim naočalama i sićušnim crnim očima, a drugi s bijelom dugačkom i gustom bradom. Obitelj se uplašila i zaleđeno stajala gledajući u dva ozbiljna čovjeka.
Oni su im objasnili da su ovdje da bi zajedno otvorili i potpisali oporuku od majčine tetke, plemkinje koja nije imala potomstva. Izgleda da se tetka teško razboljela, pa je sve svoje bogatstvo prepisala svojoj nećakinji. Kada su sve razjasnili, samo je falio potpis od majke. Naravno, potpisala je i izjavila da joj je ovo najbolji poklon za Božić. Ubrzo se obitelj preselila u raskošnu veliku kuću, ali s novim članom Lujom.
Favola invernale
Una notte d'inverno, il cane Lujo vagava per le strade della città. È la vigilia di Natale. Tutti sono nelle case. È freddo fuori. I bambini non vedono l'ora che arrivi la mezzanotte e l'arrivo di Babbo Natale. Lujo pensava che sarebbe stato carino mordicchiare qualcosa di carino. Non ha mangiato tutto il giorno.







Passò davanti alle case e guardò fuori dalla finestra le famiglie che mangiavano a un tavolo pieno di cibo. Lujo pensava che sarebbe stato bello vivere con una famiglia del genere.









Annusando in una casa normale e povera, sentì le voci dei bambini. In quel momento, la ragazza Tina e il ragazzo Tin uscirono per vedere la prima neve. Non vedevano l'ora di giocare con i piccoli fiocchi di neve magici che scintillavano al chiaro di luna. Tina e Tin saltarono allegramente e presero i primi fiocchi di neve invernali, finché Tina non si imbatté in qualcosa di insolito. Si voltò e notò un piccolo cane peloso grigio.
Latta, guarda, cagnolino! Esclamò Tina. Poverino, dev'essere affamato, mormorò Tin. Ehi, portagli del pane, dice Tina. Non lo so, dobbiamo chiederlo alla mamma. Sai che neanche noi abbiamo molto. La mamma ha cotto il pane con l'ultima farina per Natale, disse Tin tristemente.








Il cane Lujo si sedette e guardò i bambini con i suoi occhi tristi. Tina corse in casa eccitata e gridò: Mamma, mamma, vieni fuori subito per vedere che sorpresa abbiamo. Afferrando la mano della madre, corsero velocemente fuori, e lì Tin rotolò nella neve con Louis, le risate dei bambini più belle e l'abbaiare di un cane irritato che si diffondeva per la strada. La mamma era felice di vedere i suoi figli felici e sorridenti, voleva permettere loro di tenere il cane ma sapeva che era impossibile. Avevano cibo appena sufficiente per mangiare qualche altro pasto. L'unica cosa che sarebbe potuta accadere era tenere il cagnolino. Ed è successo un miracolo.
Tin e Tina hanno deciso di condividere la cena con il cucciolo Louis. Non potevano guardarlo negli occhi tristi. Agitò felicemente la coda e prese delicatamente degli snack dalle loro braccia congelate. Cercò di scaldarli con il suo respiro corto, ma con quel freddo inverno e la neve era quasi impossibile.








Gli hanno lasciato un vecchio tappeto sotto i gradini della loro casa in modo che non dormisse sulla nuda terra. Lo abbracciarono ed entrarono in casa perché la madre non ammetteva animali in casa.


La mattina dopo, quando hanno aperto la porta, sono stati accolti da un cesto di vimini pieno di cibo profumato e delizioso. Hanno guardato il cesto con stupore e si sono chiesti: "Che c'è adesso? Qualcuno scherza con noi? Non è un errore? "

E il cane Lujo agitò allegramente la coda e spinse il muso verso di loro.



Ed è successo un miracolo ...

È passata meno di un'ora da quando i bambini si sono innamorati del cagnolino e lo hanno portato dentro ad annegare per un po ', e qualcuno ha bussato forte alla porta. I bambini hanno subito pensato che fosse Babbo Natale.
Tuttavia, due uomini anziani sono entrati in casa nervosamente. Uno con occhiali rotondi e minuscoli occhi neri, e l'altro con una barba bianca lunga e folta. La famiglia si è spaventata e si è bloccata guardando due uomini seri.
- Full access to our public library
- Save favorite books
- Interact with authors

- < BEGINNING
- END >
-
DOWNLOAD
-
LIKE
-
COMMENT()
-
SHARE
-
SAVE
-
BUY THIS BOOK
(from $7.19+) -
BUY THIS BOOK
(from $7.19+) - DOWNLOAD
- LIKE
- COMMENT ()
- SHARE
- SAVE
- Report
-
BUY
-
LIKE
-
COMMENT()
-
SHARE
- Excessive Violence
- Harassment
- Offensive Pictures
- Spelling & Grammar Errors
- Unfinished
- Other Problem

COMMENTS
Click 'X' to report any negative comments. Thanks!