Šetajući tim stazama, lako je zamisliti vile, patuljke i čudesna bića koja žive među drvećem.

Maštanjem, promatranjem prirode i razmišljanjem o tome što bi se sve moglo događati u toj čarobnoj šumi nastale su ove prekrasne priče.

One nas vode u svijet mašte, prijateljstva i čarolije koja se možda krije upravo na Drenovi.

Vilinska prašina

Jednom davno, na Drenovi, živjela je djevojčica. Obožavala je životinje i prirodu. Svakog bi se petka prošetala do Velog vrha ili, kako ga je ona voljela zvati V.V.

Jednog se dana, kao i obično, popela na Veli vrh. Putem je osjetila neobičan zrak u šumi i bilo je nekako hladnije negoli inače. Nakon nekoliko trenutaka primijetila je šarenu prašinu koja je lagano svjetlucala. Slijedila ju je sve do nekih starih zidina. Ondje se odmorila, udahnula svježi zrak, otpila vode i divila se pogledu koji priroda pruža. Zatim je čula kako je netko doziva. 

Odjednom se ispred njezinih očiju stvorila božanstvena vila. 

Imala je predivna krila i još ljepšu frizuru. Vila je htjela znati tko je, pa joj se djevojčica predstavila i rekla da ovamo često dolazi. Vila joj je ljupko odgovorila da se zove Dobra vila. Djevojčica ju je zatim zamolila da je odvede kući jer joj je bilo hladno i jer će uskoro pasti mrak. Dobra vila je predložila da prvo pođu do njezina dvorca. Oči su joj zasjajile od iznenađenja. Takvo nešto još nikada nije vidjela. Kad su ušle u dvorac, vila ju je predstavila ostalim vilama. Sve su bile uzbuđene. 

Ona se osjećala pomalo običnom u svojoj planinarskoj odjeći dok je prolazila kraj njih, dok su njihove haljine lepršale na laganom vjetru.

Vile su plesale oko nje i napravile joj prekrasnu frizuru. Kad se pogledala, vidjela je da na sebi ima svilenkastu haljinu. A tek cipelice, bile su toliko sjajne da su blistale kao zvijezde. Neko se vrijeme zadržala kod njih. Jela je tropsko voće koje nikada prije nije probala i pila najukusnije napitke. Smijeh vila ispunio je dvorac toplinom kakvu još nije osjetila.

Djevojčica je na trenutak zaboravila na sve oko sebe i na stvaran život. No ubrzo je shvatila da se mora vratiti kući. Dobra vila ju je ispratila i darovala joj malo vilinske prašine za uspomenu i hrabrost. 

Dobra vila ju je ispratila i darovala joj malo vilinske prašine za uspomenu i hrabrost. Vratila se svojoj svakodnevici: slaganju odjeće, pospremanju sobe i pisanju zadaća. Pognute glave sjela je na svoj krevet i razmišljala kako je lijepo bilo s vilama.

Majka ju je zabrinuto zagrlila jer se već bila uplašila gdje je. Bila je preumorna da odmah ispriča što se dogodilo. Sutradan ujutro sve je ispričala majci. Dok je govorila, učinilo joj se da joj u džepu još uvijek blago svjetluca trag vilinske prašine.

Na kraju je shvatila da, kad je nešto lijepo i zabavno, kratko traje. Zato treba iskoristiti svaku minutu, jer se takvi trenuci možda nikada više neće ponoviti. Ipak, duboko u sebi vjerovala je da će se jednog dana opet vratiti na V.V. i možda ponovno sresti Dobru vilu.

E.G.

Patuljak i zvijezda

Bio jednom jedan patuljak, pomalo zdepast, s dugom bradom i toplim očima.

Kad je izašao van, kapa mu je odletjela u zrak, negdje prema Velom vrhu. 

Bio je jako tužan i odlučio je sjediti na klupi i pričekati.Možda se kapa vrati. Unatoč tome što je bio tužan, odlučio je sjediti i pričekati. Nadao se da će se kapa sama vratiti. Vrijeme je polako prolazilo, a on je sve više sumnjao u to. Ipak, nije odustajao jer nije znao što drugo učiniti. Čekao je cijeli dan. Predvečer ga opazi prva zvijezda. 

Bila je to jako lijepa zvjezdica. Nije joj bilo jasno kako može samo tako sjediti na klupici umjesto da rješava svoj problem. On je ponavljao koliko je tužan jer mu je to bila jedina kapa koju je imao.

Zvijezda mu je odlučila pomoći. Tek tada se pokrenuo i krenuo tražiti svoju kapu. 

Zvjezdica mu je osvjetljavala put, a on je stigao do Velog vrha. Kad su odjednom ugledali kapu kako visi na visokoj grani, jako su se razveselili.

Slučajno je ondje prolazila jedna vila koja mu je dohvatila kapu. No vila je za tu uslugu tražila da joj pomognu pronaći čaroban plavi cvijet. Tako su patuljak i zvjezdica pomogli vili pronaći plavi cvijet.

Patuljak je bio sretan zbog povratka svoje kape, vila zbog pronalaska čarobnog plavog cvijeta, a zvjezdica jer je uspjela pomoći drugima u nevolji. Svi su zajedno shvatili koliko je važno pomagati jedni drugima.

P.A.

Drenko i Dren

Jednom davno živjela su dva patuljka po imenu Drenko i Dren. U blizini je živjela zla vještica koja je imala tajno skrovište. Patuljci su ga pronašli dok su brali šparoge. Odlučili su ući unutra i istražiti što se sve ondje nalazi. Kada su ušli, dočekala ih je vještica. Potjerala ih je i rekla im da krenu prema Velom vrhu. Patuljci su se pogledali, skupili hrabrost i odlučili zajedno nastaviti svoju pustolovinu.

E.B.

Vila i čarobni patuljci

Jednom davno u kućici na Drenovi živjela je vila. Bila je jako radoznala i često je radila ono što nije smjela.

Jednog dana poželjela je otići na Veli vrh. Roditelji joj to nisu dopustili jer je tamo živio strašni zmaj. Vila ih nije poslušala. Otišla je dok su svi spavali. Hodala je prema Velom vrhu. Odjednom je upala u spilju. Tamo je ugledala velikog zmaja i jako se uplašila. Počela je bježati. 

Dok je trčala, srela je patuljke. Oni su joj pomogli i pobijedili zmaja. Nakon toga pitali su je zašto je došla na Veli vrh. Vila je rekla da je željela vidjeti prirodne ljepote. Prije izlaska sunca vratila se kući. Patuljci su joj pokazali put. Bila je sretna što ponovno vidi roditelje.

Pozdravila se s patuljcima i zahvalila im na pomoći.

I.M.

Vila Čudenica

Bila jednom jedna vila Čudenica. Živjela je na Velom vrhu iznad Drenove. 

Nitko ju nije volio i svi su je izbjegavali. Ona je, unatoč svemu, jako voljela životinje i često im je pomagala. 

Jednog dana druge vile nazvale su je glupom pa je zaplakala. Odlučila je otići negdje daleko. Kad se umorila od trčanja, sjela je na kamen i tada ugledala predivnu šarenu pticu. Njezin pjev ju je smirio i dao joj snagu. Rekla je da se više nikad neće vratiti na Veli vrh, no htjela je pružiti dom ptici pa se ipak odlučila vratiti. 

Kad se vratila, svi su je čudno gledali i šaptali.

Odjednom joj je prišla jedna vila i rekla joj da ode na sam vrh i da pticu ostavi tamo. Čudenica ju je poslušala i učinila kako joj je rečeno.

U tom se trenu pojavio bljesak svjetlosti s neba ravno prema Čudenici i ona je dobila zlatna krila i moći. Osjetila je kako joj srce postaje hrabrije i snažnije nego prije. Od tada su je svi smatrali svojom vladaricom i svi su je voljeli. 

Čudenica je tada shvatila da dobrota uvijek na kraju bude nagrađena.

S.P.

Zmaj Kablarko

Iza sedam gora i planina, tamo gdje se osjeća miris borove šume iznad Drenove, živio je zmaj Kablarko. 

Bio je to najljubazniji od svih zmajeva u okolici Rijeke, velik i pomalo smiješan, ali dobrog srca. Volio je pomagati životinjama i često je čuvao šumu od opasnosti.

Jednoga dana, dok je spavao, napali su ga patuljci. Zapalili su šumu oko njega i zmaj je bio ozlijeđen.

Uplašen i tužan, pobjegao je u druge krajeve i nitko ga više nije vidio. Priča se da je dugo lutao tražeći novo mjesto gdje će biti siguran.

Tako je Veli vrh ostao bez najljubaznijeg zmaja na svijetu. 

Šuma više nikada nije bila ista bez njega, a životinje su ga često spominjale i nadale se njegovu povratku.

D.K.

Kralj

Jednom davno, u tihoj četvrti grada Rijeke, Drenovi, vladao je nasilan kralj. 

Njegova utvrda bila je na Velom vrhu, tamo gdje danas možete pronaći jedan poseban kamen. Upravo tamo pojavljivao se njegov duh. On ni kao duh nije bio dobar i često je plašio ljude koji bi se ondje zatekli.

Svojom je vojskom zarobljavao ljude. No, tri dječaka, učenici četvrtog razreda, odlučili su mu se suprotstaviti i zauvijek prekinuti njegove zle planove. 

Dečki su nabavili luk i strijele te krenuli prema njemu. Trebali su pronaći čarobnu škrinju i natjerati kralja da zauvijek uđe u nju. Bili su uporni, a kralj se već bio umorio od njih. Nakon duge borbe i mnogo hrabrosti, uspjeli su ga nadmudriti.Zatvorili su ga u čarobnu škrinju i dan-danas je tamo. Kažu da se ponekad iz škrinje čuje tiho kucanje. 

Ukoliko se nađete kraj tog posebnog kamena, prema Velom vrhu, možda je ondje i čarobna škrinja. 

Nemojte otvarati škrinju!

L.M.

Čarobni žir

Jednom davno, u šumama Velog vrha, rastao je poseban hrast.

Na njemu je živio čarobni žir. Žir je, čim bi ugledao smeće, to smeće pretvarao u orahe, žirove, lješnjake pa čak i dren. Po drenu je Drenova dobila ime, zato je stvarao što više drena. Šuma je zbog njega bila sve ljepša i čišća.

Žir je bio dobar i drag i uvijek je pomagao drugima.

To je smetalo jednoj vili koja je bila jako zla. Htjela je uništiti žirova dobra djela i opet zaprljati šumu. No tada se pojavio orah koji je također od smeća stvarao humus. Udružio se s njima i lješnjak, koji je smeće pretvarao u nešto dobro. Zajedno su postali još jači.

Tako su uspjeli pobijediti zlu vilu i spasiti šumu. 

Od tada je šuma na Velom vrhu ostala čista i puna života, a životinje su sretno živjele zahvaljujući njihovoj dobroti.

L.M.

Div Drenko s Drenove

Bio jednom jedan div koji nije znao ni kako se zove. Poznavao je cijelu drenovsku šumu, koju čak ni ljudi nisu dobro poznavali. Tu mu je bio dom.

Imao je skrovita mjesta na kojima je rastao dren. Obožavao je taj dren; to mu je bilo sve na svijetu jer nije imao roditelje.

Kad bi mu ponestalo drena, vrištao bi i rušio sve pred sobom. Jednoga se dana jedna obitelj popela na Veli vrh i ugledala dren. Htjeli su ga nabrati za jelo. Tada ih je napao div. Oni su od straha pobjegli i u tom su mu trenutku uzviknuli ime Drenko.

Tada je div prvi put čuo svoje ime i jako mu se svidjelo. Onako sav sretan nastavio je jesti dren i ubrzo opustošio sve grane. Kada drena više nije bilo, otišao ga je tražiti dublje u šumu. Tako ga više nitko nije vidio, samo su ga ljudi ponekad mogli čuti kako ponavlja svoje ime.

Danas, ako čujete da netko izgovara to ime, možda se div opet vratio. Drena danas ima jako malo, pa smo još neko vrijeme sigurni.

T.T.P.T.

Vila Drenjulica

Jednom davno na Velom vrhu živjela je mala vila Drenjulica.

Svake je večeri letjela iznad šume i slušala dječji smijeh. Voljela je pomagati svima koji bi se našli u nevolji.

Jednog dana izgubio se jedan dječak. Zalutao je u šumu vraćajući se iz škole. Uplašen je sjeo na kamen.

U tom se trenu pojavila Drenjulica i ponudila mu pomoć. Rekla mu je da se ne boji i zamahnula čarobnim štapićem. Osvijetlila mu je stazu prema kući. Putem su probudili cvijeće koje je zapjevalo najljepšu pjesmicu, pa dječak više nije bio tako uplašen.

Kad se vratio kući, dječak je zahvalio Drenjulici i pritom joj obećao da će čuvati prirodu Velog vrha. Od tada je šuma bila još ljepša, a Drenjulica je sretno nastavila sa svojim dobrim djelima.

Kažu da se i danas ponekad može vidjeti njezin sjaj kako leti iznad šume.

C.K.

Drengan

Na vrhu Velog vrha živio je zmaj Drengan. Bio je jak i zastrašujuć, no zapravo vrlo dobar. Svoju je snagu stekao jer je jeo dren u ogromnim količinama.

Imao je zanimljiv zadatak jer je trebao pronaći što više rijetkih biljaka. Najviše ga je zanimala biljka travalulica.

Ta biljka ima listove u obliku lule u koje se skuplja voda. Ta je voda bila čudesna. Imala je moć razmnožavanja korisnih kukaca.

Nakon što je Drengan prikupio travalulicu, presadio ju je na mjesta gdje ima najviše korisnih kukaca. Oni su pili čarobnu vodu i brzo se množili. Pod utjecajem travalulice cijeli je Veli vrh opet zablistao. No Drengan je ubrao previše travalulice, pa je biljka ubrzo postala rijetka i zaštićena. Tada je shvatio da prirodu treba čuvati, a ne samo koristiti. Od tada je pazio da uzima samo onoliko koliko je potrebno.

Zahvaljujući njemu, danas je Veli vrh čist i pun života, a priča o Drenganu i dalje se prepričava među ljudima.

G.M.

Čarobna visibaba

Ljudi su vjerovali da na Velom vrhu postoje čudnovati patuljci. Ti su patuljci štitili posebnu, gotovo tajanstvenu biljku po imenu visibaba. Kružile su priče da će onoga tko tu biljku ubere sljedećih sedam godina pratiti loša sreća.

Jednoga dana jedan je dječak ugledao tu visibabu. Bila je nježna i bijela, a ipak nekako drugačija od svih koje je prije vidio.

Patuljak ga je pokušao upozoriti da se ne približava toj biljci jer bi mu mogla donijeti nesreću. Dječak je bio tvrdoglav i nije ga poslušao. Ubrao je visibabu i ubrzo su mu se počele događati čudne i neugodne stvari. Gubio je stvari, spoticao se i ništa mu nije polazilo za rukom. Tek tada je shvatio da je možda trebao poslušati upozorenje.

Zato ljudi kažu da nije poželjno brati zaštićene biljke, jer osim što štetimo prirodi, može nas stići i loša sreća. Ponekad nastrada i naš novčanik. Kažu da patuljci i danas budno čuvaju svoje biljke, skriveni od znatiželjnih pogleda.

M.P.

Zmaj

Jednom davno živio je zmaj na Velom vrhu. Vladao je Drenovom i bio loš prema ljudima. Jeo im je hranu, a ponekad bi čak i zarobio nekoga tko bi mu se našao na putu. Ljudi su ga se bojali i izbjegavali taj kraj. Sve dok ga jednoga dana nisu susrela dvojica dječaka kojima je dosadilo njegovo ponašanje. Skupili su hrabrost i rekli mu da ostavi slabije ljude na miru. Zmaj se najprije naljutio, ali ga je njihova hrabrost iznenadila. Nakon kratkog razmišljanja shvatio je da snaga ne znači nanositi strah drugima. Od toga dana prestao je uznemiravati ljude i počeo je čuvati Drenovu.

                                                      O.P.

Od čarobne Drenove do Velog vrha

Jednog čarobnog jutra šetale su vila čarobnica i princeza. Bile su najbolje prijateljice. Svakoga dana zajedno su prolazile put od čarobne Drenove do Velog vrha. Drenova je bila čarobna jer je bila okružena gustom i tajanstvenom šumom. Putem su razgovarale o svojim snovima i pomagale svakome koga bi susrele. Svaki njihov korak donosio je malo čarolije prirodi, pa je cijeli kraj postajao još ljepši. 

Zato nam je danas Drenova tako lijepa.

S.I.

Tajna šume

Uvijek se po Drenovi pričalo da se u šumi prema Velom vrhu, predvečer u proljeće, događa nešto čudno. 

Ljudi koji bi tada šetali pse vraćali su se jako prestrašeni. Jedna djevojčica nije baš u to vjerovala jer je često gledala crtane filmove i mislila da ljudi pretjeruju.

Jednog je dana odlučila provjeriti o čemu se zapravo radi. Iako ju je bilo malo strah, krenula je i drhtala dok je ulazila u šumu. Na početku se nije ništa čulo. No kada je ušla dublje, začula je neobične zvukove i imala osjećaj da je netko promatra. Ugledala je veliko stablo i potrčala prema njemu kako bi se malo odmorila. Tada su se ispred nje pojavila čudna bića. 

To su bili vilenjaci. Oni su čuvali to stablo. Djevojčica je ostala u čudu i pitala ih zašto je ono toliko posebno. Odgovorili su joj da, ako se netko izgubi, to stablo može pokazati put natrag. Rekli su i da stablo čuva veliku tajnu koju ne smije svatko znati. Djevojčica je obećala da će čuvati tu tajnu. Ponekad joj je gotovo izletjela s usana, ali uvijek se uspjela suzdržati.

Vilenjaci i danas čuvaju to stablo, skriveni od pogleda ljudi. Kažu da se u tišini šume i dalje može osjetiti njegova posebna moć, ali samo oni koji istinski vjeruju mogu je prepoznati.

M.M.

Čarobna biljka i gnomovi

Na Velom vrhu rasla je čarobna biljka koja je svjetlila plavim svjetlom.