Već puna tri mjeseca na otoku Braču nema vode.

Građani Brača su se već počeli brinuti za svoje živote i živote najdražih.Vladin otac je htio Vladu poslat u školu ali nisu imali novaca i prevenstveno vode.Rujan se bližio a skoro više ni nemaju nade.Svi njihovi vinogradi i voćnjaci su skoro propali.

Neki ljudi su otišli izvan sela u nadi da će naći vodu.

Jedini način dopreme vode u tim situacijama je tzv.bunar lađama s kojim se voda dijeli mještanima.

Ljudi su već ludili jer nije bilo vode koji im je očajnički trebala.Trebala im je za vinograde i preživljavanje.

Ljudi su dobili lažnu nadu od gradskog svećenika.Svećenik im je rekao da u jednoj napuštenoj kući ima vode. Ispod kuhinje su tražili vodu ,ali nisu nista pronašli.

U luku je došao čovjek sa svojom lađom. Rekao je ljudima da će im dati vode. Ljudi su odmah počeli nositi stvari potrebne za dobivanje vode. Glavni dio svega toga bile su dvije platnene cijevi

Ljudi su u nepovjerenju gledali u cijevi. Odjednom su se čuli usklici. "Voda,Voda" vikali su mještani. Odjednom je došao Košče i zarezao rupu u cijevi samo za sebe. Drugi ljudi su se pobunili i krenuli bušiti svoje rupe.

Kapetan broda bio je jako ljut i odlučio je otići s otoka. Ljudi su bili tužni. Odjednom su dva čovjeka u čamcu koji je dolazio prema otoku počeli vikati da će padati kiša. Što se par minuta kasnije dokazalo istinitim.

Ljudi su nestrpljivo čekali pojačanje kiše. Vladina obitelj ušla je u kuću i spremala večeru. Odjednom je jako zagrmilo. Pljusak je postajao sve jači ,a ljudi sve uzbuđeniji.

Svi su u udobnosti svog doma isčekivali daljnji razvoj događaja. Stalno je grmilo, sijevalo, lupalo. Odjednom počeli su padati komadići leda. To je bila tuča