Väinämöinen je odlučio potražiti ženu. Veliki nebeski orao ponese ga preko mora, ali ga vjetrovi toliko izudaraju i protresu da je bio potpuno iscrpljen. Dugo je tako ležao na zemlji tugujući za predjelima koje je ostavio iza sebe. Na kraju je glasno zaplakao.

Njegov plač čula je ružna i zla vještica, gospodarica Sjevera. Väinämöinen joj ponudi zlata i srebra, ali se ona time nije zadovoljila, nego je od njega zatražila Sampo - mlin obilja.

Väinämöinen je bio zbunjen i pokušavao se pravdati da ne postoji materijal od kojeg bi se izradio čudnovati mlin obilja. Stara vještica ponudi mu pera labuđa, kravlje mlijeko, zrnje ječma i ovčju vunu.

Na kraju mu vještica obeća i svoju kćer za ženu. Ta ponuda zagolica srce Väinämöinena, pa on pristane, ali uz uvjet da mu u poslu pomogne kovač imena Ilmarinen.

Väinämöinen je uz pomoć kovača napravio čudnovati mlin obilja - Sampo. Na jednoj strani Sampa bio je mlin za žito, na drugoj mlin za sol, a na trećoj mlin koji je proizvodio zlato.

Vještica je bila zadovoljna učinjenim te je zaključala čudnovati mlin iza devet brava i obavila ga čarolijom koja ga je učvrstila u tlo. No, nije održala svoje obećanje do kraja. Mladića i njegovog pomoćnika poslala je natrag u bakrenom brodu, ali bez svojih kćeri.

Njih dvojica se odlučiše na osvetu te potraže pomoć svojeg prijatelja Lemminkainena. Sva trojica vrate se ponovno na sjever gdje Väinämöinen zasvira lijepu i ugodnu melodiju na svojoj svirali koja se nazivala kantela.

Ta melodija uspava vješticu, a oni otvore svih devet lokota. Ilmarinen namaže lokote maslacem da ne škripe tijekom otvaranja, a Lemminkainen pokuša osloboditi Sampo.