"Neka vam cilj bude Mjesec.

Ako i promašite, završićete među zvijezdama."

Draga djeco, danas zajedno vježbamo izražajno čitanje teksta

"Nećeš mi vjerovati".

Prije nego što krenemo sa čitanjem,

da ponovimo pravila izražajnog čitanja.

Izražajno čitanje je ubjedljivo, upečatljivo, slikovito, jasno, tečno i živo čitanje. Jedna riječ može da ima više značenja, u zavisnosti od smisla teksta u kojem se nađe, a isto tako se može i izgovoriti na mnogo načina.

Koje ćemo joj značenje dati, pitanje je našeg umijeća da vladamo jednom od najvećih umjetnosti – umjetnošću govora. Recitovanje u govornoj umjetnosti ima posebno mjesto. To je oblik govora u kojem riječi oblače svoje najsvečanije ruho.

Zbog toga je važno:

Ako izlazite na scenu, budite ozbiljni, sigurni i odmjerni. Nije dobro da istrčite ili da izađete suviše sporo.

Čitanje i recitovanje počnite nakon kraće pauze, kada se publika umiri. Počnite smireno i uzdržano, tako da se osjeti da ste se predali tekstu.

Dok čitate ili recitujete, trebalo bi da se uživite u sadržaj teksta, to jest da zamislite o čemu se u tekstu govori.

Kad pjesmu čitam – vidim je,

Kada je slušam – čujem je,

Kada je govorim – ona govori mene.

Trudite se da jasno izgovarate svaku riječ i da se svi glasovi u svakoj riječi dobro čuju.

Čitanje i recitovanje ne treba da budu jednolični i dosadni, već neke dijelove treba da izgovarate tiše, a neke glasnije, neke brže, a neke sporije. To zavisi od sadržaja teksta i osjećanja koja tekst u vama pobuđuje.

Važno je da poštujete tačke, zareze, uzvičnike, upitnike i druge znake interpunkcije. Kod svakog znaka treba zastati, napraviti kraću ili dužu pauzu. Pauze su veoma važne, jer daju moć riječima.

Prilikom recitovanja pokreti ruku i gestovi treba da budu odmjereni, u skladu sa onim o čemu se govori u pjesmi i sa raspoloženjem koje postoji u njoj.

Važno je da čitanje i recitovanje budu prirodni, nalik na svakodnevni govor.

Radi lakšeg pripremanja, tekst označite, prema svom osjećanju, sljedećim znacima:

– – – – –

Ovako označene dijelove teksta čitajte ili recitujte tiše.

~~~~~

Ovako označene dijelove teksta čitajte ili recitujte glasnije.

|

Na ovako označenom mjestu u tekstu napravite kraću pauzu.

||

Na ovako označenom mjestu u tekstu napravite dužu pauzu.

———

Ovako obilježene riječi posebno naglasite.

Pa da krenemo!

Nećeš mi vjerovati ali sve je ovo istina, mačkove mi pređe! Imam ti ja jednog zmaja, mog starog prijatelja, i kad god zaželim da vidim i čujem neobične stvari, ja mu samo podviknem:

– Hej, ti, stari obješenjače, raširi krila da vidimo šta se po svijetu radi!

Moj prika zmaj na to samo kihne i strese s leđa prašinu, čitav oblak i po, pa raširi duga sjajna krila i zapjevucka:

– Oho-ho-ho, ce-de-ef, gotovo je, polazimo!

Ja mu onda vežem ispod krila jednu staru korpu za ugalj, smjestim se u nju, ponesem sa sobom durbin, udicu, mrežu za leptire i za zvijezde padalice, i još koješta drugo zajedno s četkom za zube, pa raportiram:

– Spreman za pokret! Đi, đi!

Tekst obilježen crvenom bojom čitaj glasnije!

Poleti zmaj pod modro nebo i gore u visini tako raširi svoja blistava krila da njima zakrili, čini mi se, čitavu zemlju. Pod odbljeskom njegovih krila sve se na zemlji izmijeni. Zatrepere nepoznata svjetla, jave se tajanstveni pjevači, ožive čudne sjenke. Ja onda potegnem svoj durbin i počnem da razgledam šta se to radi na zemlji, ispod zmajevih krila.

Da samo vidiš čuda!

Dolje se vide ne samo obične, svakodnevne stvari, nego i sve ono o čemu ljudi maštaju, čega se plaše i što u sebi smišljaju. Vidi se, na primjer, neobična raketa koju već godinama smišlja i konstruiše poznati naučnik. Uporedo s njom šeta nemirni bučni obješenjak đavo, gospodar planinske rijeke, kako ga je to zamislio praznovjeran seljak.

Nakon riječi obilježene zelenom bojom napravi kraću,

a nakon riječi obilježene crvenom bojom napravi dužu pauzu!