Pozdrav svima! Moje ime je Lažac i obožavam da pričam priče! Danas ću vam ispričati jednu istinitu priču. Ustvari, sve moje priče su istinite! 

Prvo ću vam ispričati priču hronološki, tj. tačno onim redom kako se dešavala. Kasnije ću vam istu priču ispričati i retrospektivno, tj. obrnutim redom. Počet ću od kraja!

Priča ide ovako: 

Jednoga jutra probudio sam se svjež i naspavan. Bio sam spreman za nove avanture. Inače, ja sam u životu proživio toliko avantura da bi mi trebalo 103 godine da vam ih sve ispričam.

Čim sam iskočio iz svoga kreveta, odlučio sam da krenem u avanturu koja me čekala. Nisam imao pojma kakva će to avantura biti, ali znao sam da ću se dobro zabaviti.

Ubrzo sam se našao izvan moga sela, ali nastavio sam dalje. Znao sam da se najbolje avanture dešavaju daleko od moga doma.

Ubrzo sam stigao u gustu mračnu šumu. Samo da znate, nisam se nimalo uplašio. Šta je jedna mračna šuma za mene koji sam toliko strašnih mjesta posjetio?

Odjednom se ispred mene pojavilo ogromno čudovište. No, kada sam malo bolje pogledao, to je bio duh. Pravi pravcati duh! No, još uvijek nisam bio uplašen.

Rekao sam: "Ne plašim te se ni najmanje! Znam da ti ne postojiš!" "Kako misliš da ne postojim kad sam tu, pred tobom?", reče duh.

"Dobro, šta želiš od mene?", upitao sam ga nervozno. "Želim tvoju pomoć. Ne znam kako da se vratim u svijet duhova. slučajno sam ovdje zalutao."

Bilo mi je žao sirotog duha, pa sam odlučio da mu pomognem. Doveo sam ga do mjesta koje predstavlja granicu između našeg i svijeta duhova. Bio mi je veoma zahvalan.