Dragi učenici, 

pažljivo čitajte tekst upoznavajući likove u priči i njihove karaktere, događanja i sam tok radnje.

Vaše radove čitamo u učionici nakon zimskih praznika.

DUĆAN KOD SVRAKE

Sjedila sam u sobi uz toplu

peć. Vani je bilo hladno.

Odjednom začujem, kako 

netko sitno kuca u moj

prozor.

Brzo ga otvorim i vrlo se obradujem gostu. Bio je to moj stari znanac, vrabac Sivokap iz susjedne ulice. Bio je sav promrznut.

-Vraški  je hladno - zacvrkuta on, ali kod tebe je baš ugodno. Dopusti da se malo ugrijem.

-Samo izvoli! -rekoh mu i bacih još jednu cjepanicu u peć. - A sad mi pričaj malo o novostima u gradu.

 Vi vrapci uvijek koješta doznate.

-E, zar ne znaš da je svraka otvorila dućan? - upita me vrabac još uvijek malo dršćući.

-Stara svraka? - uskliknuh začuđeno. - A gdje je taj dućan, molim te?

-Upravo sam pošao do dućana. - reče vrabac živo - pa sam usput svratio k tebi. No, ako želiš, možemo poći zajedno. Čuo sam da tamo prodaju raznovrsnu robu.

-Idem s tobom, Sivokape - rekoh i 

odmah zgrabim kaput i cipele. - A što

bi ti želio da kupiš? - Ja? - odgovorio

je Sivokap. - Rado bih kupio sivu kapu

 u boji mog perja i debeli, vuneni šal. - Hajdemo! rekoh vrapcu. Zatvorili smo vrata, a Sivokap se udobno smjesti u mom širokom džepu, da mu je samo glavica provirivala napolje. On mi je davao upute kojim putem da krenem. Hodala sam prilično dugo i napokon smo stigli do praznog, opustjelog igrališta. U sredini toga, snijegom pokrivenog mjesta, uzdizao se golemi hrast. U njegovu deblu bila je šupljina i tu je svraka smjestila svoj dućan. Već izdaleka mogao si vidjeti svijetleći natpis, koji su sastavili od krijesnica:  

DUĆAN KOD SVRAKE, RADIMO NON-STOP

Na ulasku nas je dočekao bijeli mišić. Ljubko nas je pogledao svojim sitnim očicama i upitao uslužno: 

- Što želite?

- Želio bih kupiti nešto za zimu, kapu i šal, na primjer - odgovori vrabac.

- Zimski odjevni predmeti, dakle - reče mišić važno - Izvolite u prvi odjel desno.

- Hvala vam! - rekosmo i pođosmo kako nas je uputio.

Zaista, kod svrake je bio dobar izbor. 

Sivokap je iskušao nekoliko kapa pred zrcalima koja su visjela svuda naokolo. Posluživala nas je vrlo brza i vješta vjeverica.

- Prvorazredna  vuna - reče ona za šal koji je Sivokap razgledao. - A kapa vam divno pristaje - doda zatim umiljato.

Izabrali smo šal i kapu i već smo htjeli poći. Uto nam je vjeverica smiješeći se preda račun. 

- Ta, mi nemamo novaca, Sivokape - uzviknuh. - Kako smo mogli da pođemo u dućan bez 

                             novaca?  

                           - Kod nas se ne plaća novcem -

                             začujem u to dubok i kreštav glas                                       iznad sebe. Bila je to svraka. 

- Plaća se u zrnju, sjemenju, mrvicama i prema dogovoru. Uostalom, da li želite jamčiti za vrabca?- upitala me zatim.

- Mi dajemo u osobitim slučajevima robu na kredit.

- Oh, svakako - rekoh. - Vrabac je moj prijatelj. Možete zapisati moje ime i zatim recite koliko vam dugujemo. 

Svraka pogleda na dugme, koje se kao srebro sjalo na mom kaputu. 

- Donesite jedno ovakvo dugme i dug će plaćen.                      

                          Obožavam predmete koji se sjaje -

                          reče mi zatim. - Skupljam takve                                         stvarčice.

- Imam kod kuće isto ovakvo dugme i rado ću vam ga donijeti ili poslati po Sivokapu - odgovorim.

Upravo je u dućan ušao novi kupac. Bio je to sivi zečić. 

- Zebu mi uši! - poviče još s ulaza. - Uši će mi otpasti od zime! 

- Hajdemo - rekoh Sivokapu - da više ne zadržavamo svraku.

- Do viđenja - reče pristojno ona. - Dođite opet  

i preporučite me u susjedstvu. Za proljeće i ljeto pripremamo bogat izbor šarenih tkanina. Najnoviji

krojevi za leptire. Šijemo i haljine za cvijeće po mjeri. 

- Do viđenja - pozdravismo Sivokap i ja.

- Posjetite nas opet! - reče nam i bijeli mišić na izlazu. -  Radimo non - stop, pa čak i po noći. Za tu svrhu namjestili smo kao pomoćnika jednu sovu.

Napokon smo izašli. Sivokap nije više bio u

džepu, nego je ponosno sjedio na mom 

ramenu. Tako je eto, dobio kapu i šal. Sada

mu više nije bilo hladno. Dugme sam

poslala svraki po Sivokapu i, kako čujem,

bila je vrlo zadovoljna. Na proljeće se 

spremam da ponovo posjetim njen dućan.