Predgovor

Svjetski dan bubrega  obilježava se od 2006. godine, svakog drugog četvrtka u ožujku, s ciljem podizanja svijesti o važnosti očuvanja zdravlja bubrega.

U svrhu obilježavanja Svjetskog dana bubrega izrađena je edukativna priča Čuvari tijela gospodina Šećerka. Priča govori o gospodinu Šećerku, koji dugi niz godina boluje od šećerne bolesti, te čuvarima tijela, bubrezima Borisu i Borni. 

Prije mnogo godina u malenom selu navrh brijega živio je gospodin Šećerko. Bio je naočit i jak muškarac. Svi su ga znali po dugim ušima koje je skrivao, kako ga djeca ne bi ismijavala. Cijelu svoju mladost proveo je na selu gradeći ljudima kuće. Volio je svoj posao, ali s godinama mu je bilo sve teže. 

Bio je sve stariji, a uz to je imao i šećernu bolest, za koju nije brinuo. Hranio se nezdravo, jeo sendviče, čokolade, kekse i kolače.

Sva ta nezdrava hrana štetila bi njegovim podstanarima, bubrezima. Oni su bili braća blizanci, Boris i Borna, koji su živjeli u stražnjem dijelu njegova tijela lijevo i desno uz kralježnicu.  Izgledom su podsjećali na zrno graha.  Težili su svega 150 grama, a bili dugački oko 12 cm.

Bili su čuvari gospodina Šećerka. Iz dana u dan, Šećerku su donosili sreću i zadovoljstvo. Čistili su ga od štetnih tvari,  izbacivali su iz njega višak vode, poticali rast crvenih krvnih zrnca te regulirali krvni tlak. Nisu brinuli o tome koje je doba dana ili noći. 

U posjet su im svakodnevno dolazila malena stvorenja, crvena zrnca. To su bili njihovi prijatelji, slatki eritrociti, koje bi braća blizanci s veseljem pozdravljali.

Kada njihovi prijatelji nisu bili tako slatki, Boris i Borna skakutali su od sreće. Preskakivali su lokve i dovikivali se tko će prvi stići do cvijeća.

Nije im smetala ni kiša ni zima. Uživali su u svakom slobodnom trenutku. Igrali su se na snijegu. Radili snjegovića. 

Osobito su voljeli kada su ih posjetili njihovi prijatelji Petra, Paula, Srećko  i Milena. Svi su bili vrijedni, poput njih.

Petra i Paula bile su sestre blizanke. Pomagale su gospodinu Šećerku da diše i da ima dovoljno kisika.

Srećko je pumpao krv, a Milena je puno razmišljala.

Zajedno su provodili sate i sate pričajući viceve i razne dogodovštine.

Vrlo često njihovo druženje prekinuo bi ALARM UZBUNE!!!! Tada bi krvna zrnca postala posebno slatka. Igra bi stala, a Boris i Borna otrčali bi na svoje pozicije čuvara tijela.

Međutim, ovog puta, Boris i Borna uočili su da se nešto zbiva. Požalili su se jedan drugome da nemaju snage.

Kako su bili umorni, odlučili su se odmoriti. Odjednom njihova uloga se smanjila te su se tekućina i štetne tvari počele nakupljati u tijelu gospodina Šećerka.

Njihovi prijatelji su vrlo brzo uočili problem i pristigli im u pomoć.